Pitanje da li se policijskim službenicama vrijeme provedeno na porodiljskom odsustvu računa u beneficirani staž, odnosno staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, posljednjih godina postaje sve aktuelnije. Razlog tome nije samo različita praksa policijskih organa u Federaciji Bosne i Hercegovine, već i ozbiljne posljedice koje takvo tumačenje može proizvesti po ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Advokatska praksa pokazuje da upravo ovo pitanje izaziva značajan broj nedoumica među policijskim službenicama koje nakon korištenja porodiljskog odsustva saznaju da im taj period u pojedinim slučajevima nije priznat kao staž osiguranja sa uvećanim trajanjem. Posebno je značajno da u pojedinim kantonima, uključujući Kanton Sarajevo, postoji praksa prema kojoj se vrijeme provedeno na porodiljskom odsustvu uračunava u beneficirani staž, dok se u drugim kantonima zauzima suprotan stav.

Takva situacija otvara brojna pravna pitanja. Da li se pojam „efektivnog rada“ može tumačiti na način koji dovodi do umanjenja prava žena zbog korištenja zakonom garantovanog porodiljskog odsustva, da li se time dovodi u pitanje ustavna zaštita materinstva? Predstavlja li takva praksa oblik diskriminacije žena u odnosu na njihove muške kolege, ali i diskriminaciju policijskih službenica između različitih kantona?

Zakoni o policijskim službenicima u Federaciji Bosne i Hercegovine propisuju da se policijskim službenicima svakih 12 mjeseci efektivno provedenih na poslovima i zadacima policijskog službenika računa kao 16 mjeseci staža osiguranja. Ovakvo zakonsko rješenje predstavlja priznanje specifične prirode policijske službe, povećanih rizika kojima su policijski službenici izloženi, posebnih psihofizičkih napora i odgovornosti koje proizlaze iz obavljanja policijskih poslova.

Istovremeno, propisi iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja predviđaju mogućnost ostvarivanja staža osiguranja sa uvećanim trajanjem za određene kategorije zaposlenih čiji poslovi imaju poseban značaj ili podrazumijevaju povećane rizike.

Međutim, u praksi se spornim pokazalo tumačenje pojma „efektivno provedenog vremena na poslovima i zadacima policijskog službenika“. Restriktivnim tumačenjem pojedini organi zaključuju da vrijeme provedeno na porodiljskom odsustvu ne predstavlja efektivan rad, te da se za taj period ne može priznati beneficirani staž.

Takvo tumačenje zanemaruje činjenicu da za vrijeme porodiljskog odsustva radni odnos ne prestaje, niti policijska službenica gubi status policijskog službenika. Riječ je o zakonom zaštićenom odsustvu koje proizlazi iz posebne zaštite materinstva i porodice.

Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine garantuje posebnu zaštitu žene za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta. Istovremeno, zabranjena je svaka direktna ili indirektna diskriminacija po osnovu spola, trudnoće, bračnog statusa ili porodičnih obaveza.

Svrha porodiljskog odsustva nije pružanje privilegije zaposlenici, nego zaštita ustavno zaštićenih vrijednosti – materinstva, porodice i najboljeg interesa djeteta. Upravo zbog toga korištenje prava na porodiljsko odsustvo ne može predstavljati osnov za umanjenje drugih prava koja proizlaze iz radnog odnosa.Prihvatanjem suprotnog stava dolazi se do paradoksalne situacije da žena ostvarivanjem zakonom garantovanog prava istovremeno trpi negativne posljedice u pogledu svog penzijskog statusa. Time bi porodiljsko odsustvo, umjesto instituta zaštite, postalo razlog za umanjenje prava zaposlenice.

Posebno je problematično što se posljedice nepriznavanja beneficiranog staža za vrijeme porodiljskog odsustva gotovo isključivo reflektuju na žene. Iako se takvo tumačenje formalno primjenjuje na sve policijske službenike, njegove posljedice u stvarnosti pogađaju upravo policijske službenice koje koriste zakonom garantovano pravo na porodiljsko odsustvo.

Primjera radi, policijska službenica koja je tokom radnog vijeka rodila troje djece i za svako dijete koristila godinu dana porodiljskog odsustva ukupno je provela tri godine na porodiljskom odsustvu. Ukoliko joj se za taj period ne priznaje beneficirani staž, ona gubi ukupno 12 mjeseci staža osiguranja sa uvećanim trajanjem.Posljedica takvog obračuna jeste da njen muški kolega, koji ima identičan broj godina službe, isti čin, iste radne zadatke i iste profesionalne rezultate, može ostvariti pravo na penziju godinu dana prije nje isključivo zato što nije koristio porodiljsko odsustvo.Takva razlika ne proizlazi iz kvaliteta rada, stručnosti, odgovornosti ili doprinosa službi, već isključivo iz činjenice da je policijska službenica ostvarila pravo na materinstvo.

U teoriji antidiskriminacionog prava ovakav slučaj predstavlja primjer posredne diskriminacije. Naizgled neutralna norma ili praksa proizvodi nesrazmjerno nepovoljne posljedice za određenu grupu zaposlenih – u ovom slučaju žene koje koriste porodiljsko odsustvo.

Evropski sud za ljudska prava u svojoj dugogodišnjoj praksi naglašava da trudnoća i materinstvo predstavljaju posebne okolnosti koje zahtijevaju pojačanu pravnu zaštitu. Sud je više puta istakao da stavljanje žena u nepovoljniji položaj zbog trudnoće, porođaja ili korištenja prava povezanih sa materinstvom predstavlja oblik diskriminacije zasnovane na spolu. Evropski sud polazi od stava da države imaju obavezu osigurati stvarnu, a ne samo formalnu jednakost muškaraca i žena. To podrazumijeva da korištenje zakonskih prava vezanih za materinstvo ne smije rezultirati gubitkom drugih prava iz radnog odnosa niti stvaranjem nepovoljnijeg položaja u odnosu na ostale zaposlene.Također Ustav Bosne i Hercegovine,, garantuju zabranu diskriminacije i jednakost svih građana pred zakonom. Istovremeno, međunarodni dokumenti koji su sastavni dio ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine nalažu posebnu zaštitu žena za vrijeme trudnoće i materinstva.Polazeći od navedenih standarda, teško je pronaći objektivno i razumno opravdanje za praksu prema kojoj policijska službenica zbog korištenja zakonom garantovanog porodiljskog odsustva ostvaruje manje beneficiranog staža od svog kolege. Takva posljedica dovodi do odgađanja ostvarivanja prava na penziju i predstavlja svojevrsnu sankciju za korištenje prava koje je zakon uspostavio upravo radi zaštite materinstva i porodice.Dodatni problem predstavlja činjenica da se u pojedinim kantonima, uključujući Kanton Sarajevo, vrijeme provedeno na porodiljskom odsustvu priznaje u beneficirani staž, dok se u drugim kantonima zauzima suprotan stav.

Posljedica takve prakse jeste da dvije policijske službenice sa identičnim radnim stažem, činom, poslovima i profesionalnim iskustvom mogu ostvariti različit penzijski status samo zbog činjenice da rade u različitim kantonima Federacije Bosne i Hercegovine.Takvo postupanje dovodi u pitanje načelo jednakosti pred zakonom i pravne sigurnosti. Prava koja proizlaze iz statusa policijskog službenika ne bi smjela zavisiti od administrativnih granica između kantona, posebno kada je riječ o pitanjima koja se tiču zaštite materinstva i zabrane diskriminacije.

Prilikom tumačenja zakonskih odredbi nije dovoljno zadržati se isključivo na njihovom doslovnom značenju. Neophodno je sagledati svrhu i cilj propisa.Svrha beneficiranog staža jeste zaštita osoba koje svoj profesionalni vijek provode obavljajući poslove sa povećanim rizikom, odgovornošću i posebnim opterećenjima. Ta svrha ne prestaje privremenim korištenjem porodiljskog odsustva.Policijska službenica koja je prije i nakon porodiljskog odsustva obavljala policijske poslove nije izgubila svoj status policijskog službenika niti je prestala biti dio sistema sigurnosti. Porodiljsko odsustvo predstavlja zakonom priznatu i zaštićenu okolnost koja ne može dovesti do gubitka prava stečenih po osnovu službe.

Zbog toga pojam „efektivnog rada“ ne može biti tumačen izolovano od ustavnih načela zaštite materinstva, jednakosti spolova i zabrane diskriminacije.

 

Na kraju tumačenje prema  kojem se vrijeme provedeno na porodiljskom odsustvu ne računa u beneficirani staž policijskih službenica teško je uskladiti sa načelima zabrane diskriminacije, posebne zaštite materinstva, jednakosti spolova i pravne sigurnosti.Takvo tumačenje dovodi žene u nepovoljniji položaj u odnosu na njihove muške kolege, a istovremeno stvara nejednakost među policijskim službenicama različitih kantona.

Kada korištenje zakonom garantovanog porodiljskog odsustva rezultira gubitkom beneficiranog staža i kasnijim ostvarivanjem prava na penziju, postavlja se ozbiljno pitanje usklađenosti takve prakse sa ustavnim i međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.Stoga se može argumentovano zastupati stav da porodiljsko odsustvo, kao zakonom zaštićeno pravo koje proizlazi iz potrebe zaštite materinstva, ne smije imati za posljedicu umanjenje beneficiranog staža policijskih službenica. Suprotan pristup predstavljao bi ne samo restriktivno tumačenje propisa o policijskoj službi, već i odstupanje od temeljnih načela radnog, penzijskog i antidiskriminacionog prava.

Smatramo da ova tema zaslužuje sudski epilog u kojem bi se zaštitio institut materinstva i kako bi se ujednačila praksa između kantona, te kako policijske službenice koje ostvare pravo na materinstvo i na porodiljsko odsustvo radi toga ne trpe štetne posljedice.

ČLANAK IZRADILA:

Advokatsko društvo “ALIĆ-BEDAK&SARADNICI” d.o.o. Tešanj

Azra Alić-Bedak, advokat