Ubistvo u pokušaju ili teška tjelesna ozljeda?
U pravnoj praksi se mogu pronaći primjeri događaja da je napadač žrtvi nanjeo povrede opasne po život a da pri tome žrtva nije podlegla povredama. Postavlja se pitanje, na koji način odrediti da li je napadač počinio krivično djelo ubistva u pokušaju ( član 166.st u vezi sa članom 28 KZ FBIH) kolokvijalno nazvano „pokušaj ubistva“ ili se ipak radi o krivičnom djelu nanošenje teških tjelesnih ozljeda ( opasnih po život) iz člana 172 st 3. KZ FBIH.
Bitno je naglasiti da se krivično djelo ubistva može počiniti i sa umišljajem i iz nehata, tačnije zakonski su kažnjiva oba scenarija. Međutim za ubistvo u pokušaju je potreban direktni umišljaj, jer se pokušaj ne može počiniti bez umišljaja, u slučaju nedostatka umišljaja za ubistvo u pokušaju nema ni tog konkretnog krivičnog djela. Krivično djelo nanošenje teških tjelesnih ozljeda je krivično djelo koje se može počiniti samo sa umišljajem. Krivica postoji ako je počinitelj u vrijeme počinjenja krivičnog djela bio uračunljiv i pri tome postupao s umišljajem ( čl 35. KZ FBIH).
Zadatak koji se postavlja postupajućem tužiocu prije optuženja, a advokatu braniocu nakon optuženja, je razgraničenje da li je u radnjama napadača postojao umišljaj da žrtvu liši života.
Pod direktnim umišljajem u smislu Krivičnog zakona podrazumijevamo činjenicu da učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje. ( član 37. KZ FBiH)
Kod razgraničenja da li postoji umišljaj, odnosno o kojem krivičnom djelu se radi potrebno je poći, naravno od same vrste povreda, ali i je isto tako potrebno poći i od drugih okolnosti kao što je mjesto gdje je radnja izvršena, razlog zbog kojih je došlo do sukoba, odnos između napadača i napadnutog, o moralnom liku optuženog, njegovom ponašanju i svim drugim bitnim okolnostima koje bi mogle odgovoriti na pitanje da li je postojao umišljaj kod optuženog.
Ovakvu sentencu je potvrdila i dosadašnja sudska praksa sudova u BiH, kao i sudova zemalja Balkana.
Često se desi i situacija da nakon podizanja optužnice pred nadležnim sudom, u toku postupka isplivaju određene činjenice ili dokazi koji upućuju da nije postojao umišljaj kod učinitelja, te u tom trenutku nastupa obaveza tužioca da interveniše u smislu izmjene optužnice na krivično djelo teška tjelesna ozljeda.
Zadatak branioca je da ukoliko odbrana se bazira da ne spori radnje koje je optuženi počinio, ali spori kvalifikaciju djela, u slučaju optužnice za krivično djelo „Ubistvo u pokušaju“, da izvede dokaze na okolnosti umišljaja učinitelja.
PRIMJER IZ PRAKSE OVOG ADVOKATSKOG DRUŠTVA :
Učinitelj je, nakon ranije prijetećih poruka i poziva žrtve koja je došla pred njegovu kuću da se obračunaju, sa njom se fizički sukobio, te je žrtvi nanjeo tri ubodno-rezne rane oštrim predmetom (nožem). Napadač nije bio životno ugrožen i mogao je izbjeći sukob.
Ubodi nožem su smatrani teškim tjelesnim ozljedama opasnim po život, koje su ostavile trajne posljedice na zdravlje žrtve.
Nakon uboda, napadač je u cilju da spriječi nastupanje smrti kod žrtve, istu previo svojom majicom i žurno odvezao u bolnicu, i time spriječio nastupanje neželjenje posljedice ( smrti).
Obzirom da napadač u toku istrage nije negirao radnje uboda oštrim predmetom po navedenim okolnostima, postupajući tužioc je podigao optužnicu za krivično djelo „Ubistvo u pokušaju“ u odnosu na koje djelo je zaprijećena kazna od 5 do 20 godina zatvora.
Odbrana je isticala da kod napadača nije postojao umišljaj da žrtvu liši života ( obzirom na njegove radnje nakon izvršenog pokušaja) i izvodila dokaze u tom smislu.
Pred nadležnim Kantonalnim sudom su održane 22 usmene rasprave, i optuženi je oglašen krivim za krivično djelo „Ubistvo u pokušaju“.
Nakon uložene žalbe Vrhovnom sudu FBiH i održane rasprave pred vijećem tog suda, donesena je presuda kojom se žalba odbrane uvažava i ranija presuda ukida, uz nalog nižem sudu da pravilno kvalifikuje djelo.
Po osnovu te presude, tužioc je intervenisao u smislu izmjene optužnice, te je optuženi oglašen krivim za krivično djelo „Teška tjelesna ozljeda“ a koje je stvarno uradio ( lakše krivično djelo) te mu je izrečena kazna koja je blaža u odnosu na kaznu koja mu je mogla biti izrečena za krivično djelo „Ubistvo u pokušaju“.
Advokati u krivičnom postupku, postupajući kao branioci, imaju veliki teret i odgovornost u planiranju strategije odbrane, i u takvoj su poziciji da prije suda moraju sa velikom dozom ozbiljnosti analizirati dokaze, uporediti ih sa činjeničnim dispozitivom optužnice, te ih u toku postupka izvesti na odgovarajući način kako bi svom klijentu (optuženom) zagrantovali pravo na pravično suđenje i na odluku u skladu sa zakonom.
U konkretnom predmetu odbrana je uspjela sa svojom odbranom u cjelosti, što je rezultiralo pravednom i blažom kaznom u odnosu na djelo za koje je napadač primarno bio optužen.
AUTOR ČLANKA:
Mr.Iur Mustafa Alić, advokat
Napomena: Članak je edukativnog karaktera, namijenjen za advokate, sudije, tužioce, pripravnike u sudu, tužilaštvu ili advokaturi kao i za druge osobe koji žele proširiti svoje znanje o krivičnopravnoj materiji.
