Primjena člana 11. Zakona o eksproprijaciji FBIH

 

Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nekretninama uz naknadu prema tržišnoj vrijednosti nekretnina. Eksporoprijacija odnosno postupak eksproprijacije je posebno  aktualiziran  među građanima radi izgradnje Koridor Vc u BiH.

Zakonom o eksprorpijaciji FBiH(“Službene novine FBiH”, br. 70/2007, 36/2010, 25/2012, 8/2015 – odluka US i 34/2016) uređuju se uvjeti, način i postupak eksproprijacije nekretnina za izgradnju objekata od javnog interesa.

Međutim, u praksi se često dešavaju sitacije kada  korisnik eksproprijacije  predlaže da se izvlasti samo jedan dio nekrenine, u kojem slučaju  se vrši cijepanje nekrenina i izvlašćenje samo jednog dijela . Zbog eksproprijacije dijela  nekretnine vlasnici nerijetko dolaze u situaciju da im nakon postupka eksproprijacije ostaje neznatna površina ili je na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana dotadašnja egzistencija ili je onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine. S tim u vezi u postupku eksproprijacije vlasnik u skladu sa članom 11. ZE ima pravo zahtjevati  da mu se izvrši i eksproprijacije preostalog dijala nekrenine.

Da bi upravni organ donio odluku kojim se usvaja zahtjev za eksporprijaciju cijele nekretnine potrebno je dokazati  da zbog eksproprijacije dijela nekretnine vlasnik više  nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine.

U praksi su to slučajevi kada se ekspropriše veća površina od one koja ostaje vlasniku, kada se na nekretninama koje su predmet eksprorpijacije obavlja neka privredna djelatnost pa vlasnik nema više ekonomski interes da obavlja  privrednu djelatnost samo na ostatku nekrenine.

Dešavaju se sitacije kada je radi eksproprijacije dijela nekrenine vlasniku onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine jer mu je onemogćen prilazak ostatku nekretnine ili mu je ostao dio koji po svojim karakteristikama nije moguće koristiti kao zasebnu cjelinu.

Primjer iz prakse.

JP “Autocest “FBiH d.o.o , su podnijele prijedlog za eksproprijaciju  dijela nekrenine u vlasništvu  fizičkog lica. Ukupna površina nekretnine iznosila je 6.990m2, sa prijedlogom da se ekspropriše  središnji dio nekretnine ukupne površine 2561mm2. U skladu sa prijedlogom za eksproprijaciju nadležna služba je izvršila cijepanje nekretnina na način da je ista podjeljenja na tri cijeline i to jedna parcela površine 1311m2, druga površine 2561 i treća površine  3118m2. Prijedlogom za eksproprijaciju se odnosi na nekretninu označenu površine 2561.

Vlasnik nekretnine je u postupku eksproprijacije istaknuo zahtjev za izvlašćenje preostalog djela nekrenina, sa tvrdnjom da je na predmetnoj nekretnini aktivno vršio poljoprivrednu djelatnost,, da izvlašćenjem centralnog dijela nekrenine više nema ekonomski interes da koristi  preostale dijelove nekretnine, te da će buduća trasa autoputa štetno utjecati na poljoprivrednu djelatnost kao i da mu je onemogućen pristup ostatku.

 

U postupku je provedeno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke koji je u svom nalazu naveo da vlasniku ostaje značajna površina za daljnje korištenje te je mišljenja da u konkretnoj  stvari nije opravdana primjena član 11.ZE.

Na izneseni prigovor vlasnika o nemogućnosti prilaska putu, korisnik eksproprijacije se izjasnio da će se u toku izgradnje buduće trase autoputa  vlasniku biti omogućen prilaz ostatku nekrenina.

Na osnovu navedenog voditelj postupka je donio Rješenje kojim se odbija zahjtev vlasnika za eksproprijacu preostalih dijelova nekrenine.

Vlasnik nekretnine je na predmetno Rješenje putem advokata uložio žalbu, koju je Federalna uprava za geodetske i imovinsko prave poslove Sarajevo usvojila.

Prema stavu je Federalne uprave za geodetske i imovinsko prave poslove Sarajevo prilikom donošenja odluke o primjeni člana 1 ZE, voditelj postupka je dužan s puno pažnje  provjeriti tvrdnje korisnika izvlašenja da je na odnosnom lokalitetu planirana izgradnja pristupne ceste koja će ovdje preostaloj parceli osigurati nesmetan prilaz.

„Obične“ tvrdnje korisnika eksproprijacije da će se vlasniku osigurati nemetan pristup nisu vjerodostojne jer, nije moguće utvrditi da li projektno rješenje „pokriva“ prilaz do preostale parcele u vlasništvu  jer nisu potkrijepljene dokazom da je projekat izgradnje te ceste verificiran, dakle prihvaćen od strane organa rukovođenja JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar, da je po istome nadležan organ izdao odobrenje za gradnju ili je izdavanje takvog odobrenja u toku, kao i garancijom organa rukovodstva JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar da će se izgradnja pristupne ceste realizirati paralelno ili komplementarno sa samom autocestom i da vlasnik preostale u procesu gradnje autoceste neće biti lišen mogućnosti adekvatnog pristupa do te parcele.

Potpuno je sigurno da tvrdnje korisnika izvlaštenja kako će pitanje pristupnog puta riješiti trasiranjem adekvatnog prilaza do preostale parcele moraju biti potkrijepljene validnim dokazima, prije svega jasnim iskazom takve namjere (prijedlog nadležnom organu da izmijeni pojas izvlaštenja na mikrolokaciji, ugovor sa izvođačem radi izmjene Elaborata izvlaštenja i sl.), jer se u suprotnom mogu smatrati samo obećavanjem bez realne podloge, a takvo što u postupku izvlaštenja ne može biti prihvatljiv parametar. Od korisnika izvlaštenja, velikog javnog preduzeća, svakako se očekuje više, jer po prirodi stvari ima širi pregled situacije, iskustva i relevantne podatke (projekti, studije, mjerenja ključnih parametara). Ne može biti sumnje da se nitko razuman ne bi želio naći u situaciji da mu se na „obradu“ ostavi poljoprivredno zemljište koje nema jasno vidljivo rješenje prilaznog puta, bez obzira koje je to zemljište površine.“

Upravni organ je dužan na pouzdan način utvrditi kakvo je sadašnje stanje preostalog dijela nekrenine promatrano odvojeno od dijela obuhvaćenog javnim interesom , kakva je dosadašnja funkcija, i  da li se na istoj nekretnini nešto proizvodi ili uzgaja, te procjeni da li će zbog izvlašćenja dijela zemljišta obuhvaćenim javnim interesom na presostalom dijelu dalje održavanje takve ili slične funkcije biti u manjoj ili većoj mjer narušeno. Upravni organ pri takvoj ocjeni posebno mora utvrditi štetne utjecaje kao što su utjecaj ispušnih plinova iz vozila ili drugih posljedica izgranje autoceste ili drugog objekta od javnog interesa zbog koga se izvlašćuje.

U konkretnom predmetu, ističiću sve ove navode, smo ostvarili pravo zastupane osobe da mu se “otkupi” cjelokupna nekretnina, ted a mu se za istu isplati pravična naknada, iako je ukupa površina koja se otkupila više od duplo veća od planirane.

Na kraju, eksproprijacija imovine je zadiranje u apsolutno pravo vlasništva, te se organi koji predlažu ili provode eksproprijaciju moraju ponašati na način da pokazuju veću dozu obazrivosti prema vlasnicima nekretnina, na što ukazuje i mnogobrojna praksa Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava.

AUTOR ČLANKA:

Azra Alić-Bedak, advokat

 

Napomena: Članak je edukativnog karaktera, namijenjen za advokate, sudije, tužioce, pripravnike u sudu, tužilaštvu ili advokaturi kao i za druge osobe koji žele proširiti svoje znanje o  postupku eksproprijacije.