Razvod i starateljstvo nad djecom

 

Ukoliko su odnosi bračnih partnera teško i trajno poremećeni sud će takav brak razvesti. Razvod braka stranke mogu tražiti na dva načina i to tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka kako to nalažu odredbe Porodičnog Zakona FBiH.

Ukoliko su bračni partneri u toku trajanja bračne zajednice stekli zajedničku mldb. djecu, prije pokretanja postupka za razvod braka prethodi postupak posredovanja pred fizičkim ili pravnim licem ovlaštenim za posredovanje.

Već u toku postupka posredovanja bračni partneri koji imaju zajedničku mldb. djecu nastojat će da postignu sporazum o tri osnovna elemeta i to:   ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta i načinu ostvarivanja i održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem sa kojim dijete ne živi odnosno ne ostvaruje roditeljsko staranje.

U slučaju da bračni partneri o navedenom ne postignu sporazum, u tom će slučaju sud donijeti odluku.

Nerijetke su situacije da bračni partneri ne mogu postići međusobni sporazum koji od roditelja će vršiti staranje nad mldb. djetetom, viđanje djeteta odnosno na koji način će se ostvarivati neposredni i lični kontakti sa mldb. djetetom, način izdržavanja i visina doprinosa.

S toga se često u takvim situacijama postavlja pitanje da li je nužno da će sud u takvim situacijama donijeti odluku u „korist“ majke, da li je prevashodno da u takvim situacijama majka ostvaruje starateljstvo nad djetetom?

Ono što treba znati je da svaka odluka suda mora biti donesena u najboljem interesu mldb. djeteta, a što će sud cijeniti od slučaja do slučaja uzimajući u obzir sve okolnosti. Čak štaviše ukoliko bračni partneri i postignu sporazum a za koji sud utvrdi da nije u najboljem interesu djeteta, sud će takav zahtjev stranaka odbiti.

Prije svega prava djeteta se stavljaju u prvi plan, kao što su pravo na staranje o životu, zdravlju, razvoju osobnosti, pravo na zajednički život sa roditeljem, na redovno održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa roditeljem sa kojim ne živi, održavanje takvih odnosa sa nenom i djedom, na obrazovanje, na izbor škole i zanimanja, na izražavanje i uvažavanje vlastitoga mišljenja u skladu sa njegovim uzrastom i zrelosti i sl.

Roditljsko staranje obuhvata niz dužnosti i prava koje za cilj imaju zaštitu ličnih i imovinskih prava djeteta, i svaki od roditelja treba da nastoji da u što većoj mjeri osiguraprava djeteta koja su nužna za njegovu dobrobit jer snose zajedničku odgovornost u razvoju, vaspitanju i odgoju djeteta.

Najčečći kriteriji za donošenje odluke o starateljstvu nad mldb. djetetom, odnosno ono što treba cijeniti u svakom konretnom slučaju su kvalitet odnosa između roditelja i djeteta. kvalitet emocionalne veze, prirodu i nivo sukoba između njih, posljedice takvih sukoba ukolikopostoje, uzrast, zrelost, spol djeteta, želje djeteta i sposobnost prilagođavanja na novu sredinu; emocionalne, zdravstvene, obrazovne i materijalne  potrebe, sigurnost djeteta.

Pored navedenog važna je spremnost i sposonost roditelja da osigura razvoj djeteta, da shvati i zadovoljava prije svega potrebe djeteta u odnosu na svoje emocionalne i psihičke potrebe, svakodnevno i neposredno se stara o životu i zdravlju djeteta, olakša odnos djeteta s drugim roditeljem, uticaj eventualne bolesti ili ovisnosti na sposobnost roditelja da se svakodnevno staraju o djetetu, materijalno stanje odnosno primanja roditelja, socijalna anamneza i drugi niz faktora koji mogu biti od značaja u zavisnosti od slučaja.

Postoje situacije u kojima sud dodijeli starateljstvo nad mldb. djetetom jednom od roditelja smatrajući da je u trenutku razvoda braka takva odluka u najboljem interesu djeteta. Međutim protekom određenog vremena može uvijek doći do promijenjenih okolnosti  na strani roditelja ili na strani djeteta,  kao i na strani šireg okruženja u kojem će dijete živjeti, pa se vremenom  takva odluka o starateljstvu nad djetetom može pokazati kao suprotna interesu djeteta.

Primjeri iz naše dosadašnje prakse ukazuju da u takvim situacijama roditelji sa kojim dijete ne živi, sve češće posežu za izmjenom odluke suda o vršenju starateljstva nad djetetom.

Presudom Općinskog suda u Tešnju broj: 39 0 P 049217 17 P razveden je brak između parničnih stranaka, te se, između ostalog, određuje da će zajedničko dijete mldb. N.N. živjeti sa majkom koja će ostvarivati roditeljsko staranje. Pet godina kasnije, presudom istog suda broj: 39 0 P 071786 23 P, mijenja se presuda suda kojom je brak razveden te se određuje da će zajedničko mldb. dijete N.N. ubuduće živjeti sa ocem koji će ostvarivati roditeljsko staranje. Istom presudom obavezna je majka da na ime zakonskog idržavanja mldb. N.N. doprinosi u iznosu od xx KM.

Sud je utvrdio da je došlo do promijenjenih okolnosti kako roditelja tako i djeteta, prije svega zdravstveno stanje djeteta, poslovne prilike tužitelja, odnosi tužitelja i mldb. djeteta, da je tužena nakon razvoda braka sa tužiteljem zasnovala novu bračnu zajednicu u kojoj je stekla još jedno dijete, da je zaposlena na određeno vrijeme te da nije u stanju da doprinosi u mjeri u kojoj bi zadovoljila svakodnevne potrebe mldb. djeteta.  Sud je prilikom odlučivanja o visini izdržavanja cijenio činjenicu da je tužena osoba mlađe životne dobi i da je radno sposobna a ne trenutnu materijalnu situaciju tužene, nego njenu spremnost da doprinosi izdržavanju.

Iz svega navedenog zaključujemo, da Porodični zakon FBiH izjednačuje oca i majku u odnosu na ostvarivanje roditeljskog staranja i generalno vršenje roditeljskog prava, odnosno da se majka „ ne preferira“ po automatizmu kada se razmatra odluka o dodjeljivanju djeteta na staranje u trenutku razvoda.

Preferencija majke se može ogledati samo u nekim biološkim karakteristikama ( npr. radi se o djetetu koje doji) pa onda sud radi potrebe djeteta ( samo u slučaju da kod majke ne postoje ponašanja koja štete interesu djeteta) dijete dodjeljuje majci.

Za sve ostalo, sud je dužan da se vodi principom „ najboljeg interesa djeteta“ a koji interes mu mogu pružiti jednako majka i otac.

AUTOR ČLANKA:

Azra Topovčić dipl. pravnik